facebook twitter youtube pinterest instagram

Piše: Icbmother

Žene u Srbiji nemaju mlijeka! Mlijeko je nestalo iz grudi žena, gdje je otišlo i kada će se vratiti, ne znamo. Obeshrabrujući statistički podaci navode da manje od 20 odsto žena doji svoje bebe! Iako je formula tj. adaptirano mleko u opticaju tek 60 godina a žene i njihove mliječne žlijezde pola miliona godina, gle apsurda, žene se mahom opredjeljuju za nezdraviju, skuplju, konformističku opciju!

Piše: Mama sa bloga Mommy who hasn’t got a clue

‘Vidjećeš kad se udaš i dobiješ dijete! Uživaj dok možeš!’ Koliko puta li sam čula tu rečenicu prije nego što sam se zaista i udala! Zapravo, čestitam samoj sebi što sam se odlučila na takav korak, uprkos pričama iskusnijih o nimalo zabavnoj sudbini koja će me zadesiti nakon utamničenja u zatvoru zvanom ‘Brak’. Sretna okolnost zaljubljenosti je što ne haje  ni za komentare, ni za predviđanja, inače teško bi se iko odlučio da stane na ‘ludi kamen’ slušajući pojedina iskustva onih koji su se ‘upecali’. Brak je postao izvor inspiracije za ljude željne šege. Slika koja može da se stvori iz viceva o braku izgleda otprilike ovako:

Piše: Mama Tičica

Prvi porođaj je nakon savršene trudnoće završen hitnim carskim rezom. Iz nepoznatih razloga. Hvala Bogu, sve je prošlo kako treba, po Apgaru joj najviše ocjene dodijeliše, a ja i danas vjerujem da se njoj samo žurilo da izađe i uskoči u zagrljaj, dan pred izračunat termin. Tome su pripomogli moja dobra kondicija i genetika, rekla bih, jer me je mama rodila u dobrih, hmmm... 45 minuta. Meni je to iskustvo bilo “pomalo” traumatično, nisam mogla ni pretpostaviti da neću roditi prirodnim putem. Ali ipak mi je na kraju bilo najvažnije da se sve dobro završilo. Taj osjećaj me je preplavio, dominirao, sve ostalo sam potisnula, do drugog puta.

 

Piše: Icbmother

Draga moja djeco, skoro da nema dana da ne pomislim na vas. Vi ste dio moje duše i mog bića zauvijek. Nikada vas se nisam odrekla i nikada vas neću zaboraviti. Često zamišljam kako bi bilo divno imati četvoro a ne samo dvoje djece.

Da li biste bili dječaci, djevojčice? Da li bih mogla rukama sve da vas obgrlim?

 

 novorodjence

Piše: mama Srbijanka Stanković

Prvo jutro posle carskog reza probudila me je sestra oštrih crta lica i uz „dobro jutro ” tutnula toplomer pod mišicu. Kroz prozor porodilišta gledala sam kako sviće. Odeljenje intenzivne nege je mirno u šest ujutro. Sve je mirno osim moje rane, koja boli kao đavo. Ali shvatam da me je za to baš briga. Kad prođu vizite, doneće mi je. Moju bebu! Onu koju, čini mi se, još osećam u stomaku.

sretna-trudnica

Piše: Mama Dajana

Peti dan nakon termina dočekao me poprilično iznenađujuće. Desilo se nešto  neobično. Naime, ugledala sam i prve kapi mlijeka. Napokon! Osjećaj; neopisiv, ponosna na sebe i zahvalna na prilici da sve ovo doživim.

Piše: Mama Tatjana sa bloga "Mamizam"

Spustila sam bebu u krevetac. Budi se svakih sat vremena, uzmem ga u naručje, a on namjesti glavicu uz moj vrat, njušne me, uzdahne duboko, sa olakšanjem što se uvjerio da njegova mama nije odmakla daleko, te nastavi spavati dubokim snom. Spustila sam ga nazad i nastavila ga gledati i slušati kako diše. Ne postoji ništa tako umirujuće kao ravnomjerno disanje bebe i pogled na to malo, bucmasto, anđeosko lice.

Piše: Mama sa bloga "Čarapice"

Koliko ste puta prošli pored roditelja čije dijete urla i baca se po podu, zakolutali očima i obećali čvrsto sebi da vam se ovo nikad neće desiti? Priznajem, i ja sam to radila. To obećanje i dalje držim čvrsto, jer moja beba ima samo 6 mjeseci i još uvijek ne može ni da ustane samostalno, tako da će bacanje sigurno još malo pričekati.

lek