fbpx
facebook twitter youtube pinterest instagram

 

Piše: Marija Hudolin/Motherhudolin

Kada sam počela pisati blog, htjela sam ispričati svoju priču od dana kada sam postala nečija mama. Priču o svemu što sam bila i više nisam. Priču o rađanju i podizanju malih ljudi. O gubljenju i vraćanju sopstvenog identiteta, o samopouzdanju žene. O strahovima i nesigurnostima koje ova vrsta životne odgovornosti nosi. O ludilu i frustracijama jedne mame, jednog običnog dana s četvero djece (ako takav i postoji). Priču o svemu onome što me danas čini sretnom ženom.

Piše: Mama sa bloga Mommy who hasn’t got a clue

Drage trudnice, kad sam pisala ovaj tekst svakako za cilj nisam imala da Vas plašim. Žene su privilegovane ulogom majke. Bez obzira na sve, porođaj je najljepši događaj u životu roditelja, jer dobijate najvoljenije biće u svom životu. Svakako da od porođaja nemam traumu, a u prilog tome govori i činjenica da smo se odlučili za drugo dijete, već sljedeće godine.

Piše: Icbmother

Žene u Srbiji nemaju mlijeka! Mlijeko je nestalo iz grudi žena, gdje je otišlo i kada će se vratiti, ne znamo. Obeshrabrujući statistički podaci navode da manje od 20 odsto žena doji svoje bebe! Iako je formula tj. adaptirano mleko u opticaju tek 60 godina a žene i njihove mliječne žlijezde pola miliona godina, gle apsurda, žene se mahom opredjeljuju za nezdraviju, skuplju, konformističku opciju!

vakcinisanje

Piše: Mama Dajana

Danas je već drugi dan kako beba „kasni“. U međuvremenu sam imala par jakih  kontrakcija, koje su potrajale kratko i opet se stanje stišalo. U biti, nakon tuširanja, osjetila sam veliko grčenje stomaka, bolove u donjem dijelu trbuha koji su se javljali svakih 5, 10, 20 min. i tako sat vremena.

 novorodjence

Piše: mama Srbijanka Stanković

Prvo jutro posle carskog reza probudila me je sestra oštrih crta lica i uz „dobro jutro ” tutnula toplomer pod mišicu. Kroz prozor porodilišta gledala sam kako sviće. Odeljenje intenzivne nege je mirno u šest ujutro. Sve je mirno osim moje rane, koja boli kao đavo. Ali shvatam da me je za to baš briga. Kad prođu vizite, doneće mi je. Moju bebu! Onu koju, čini mi se, još osećam u stomaku.

Piše: Mama sa bloga "Čarapice"

Trudnoća je posebno stanje. Stanje radosti, iščekivanja, ali i velikih promjena. Fizičkih i psihičkih. Ne znam za vas, ali ja se prosto istopim kad vidim stomačić. Ima nešto posebno u toj lijepoj maloj (ili velikoj) loptici koja nosi novi život. Trudnice prosto šire sreću oko sebe! Svi žele da ih pipnu, štipnu, pohvale, posavjetuju…

druga beba

Piše: Mama s bloga Misusovo

Naš narod voli se držati ustaljenih pravila pa se tako pristojno drže i onog da nakon pitanja 'Jes' završ'la škole? Ka'š se udat? 'Oće l' ta beba?' dolazi pitanje 'Kad će drugo?' Mnogo je varijanti istog pa tako možemo čuti i 'Ka'će braco il seka?', ''Dobro, koliko vam je dijete, šta vi čekate s drugim?!' i, meni osobno najdraže 'Ooooo, je l ja to vidim da se nazire neki stomačić?' Vidiš, kravo, upravo sam pojela pol' pizze, kutija Jaffa keksa i vrećicu smokija i mrš. Ali ovaj puta (taman me zaobišao pms) ne zamjeram toliko na pitanju. Dok dođe to pitanje na red, oguglaš pa se više ni ne živciraš. Osim kad mi krene sa mjerenjem stomaka, ali to je drugi par opanaka, molim lijepo! Osobno, ne živciraju me jer sam u nekoj računici. Sama sa sobom pokušavam odgonetnuti kada i kako ljudi odluče imati drugo (treće, četvrto) dijete. Kako se donese ta odluka?



prirodan porod2016


srce2016
 
budi kum sos