fbpx
facebook twitter youtube pinterest instagram

Piše: Mama Tičica

Prvi porođaj je nakon savršene trudnoće završen hitnim carskim rezom. Iz nepoznatih razloga. Hvala Bogu, sve je prošlo kako treba, po Apgaru joj najviše ocjene dodijeliše, a ja i danas vjerujem da se njoj samo žurilo da izađe i uskoči u zagrljaj, dan pred izračunat termin. Tome su pripomogli moja dobra kondicija i genetika, rekla bih, jer me je mama rodila u dobrih, hmmm... 45 minuta. Meni je to iskustvo bilo “pomalo” traumatično, nisam mogla ni pretpostaviti da neću roditi prirodnim putem. Ali ipak mi je na kraju bilo najvažnije da se sve dobro završilo. Taj osjećaj me je preplavio, dominirao, sve ostalo sam potisnula, do drugog puta.

 

Piše: Mama sa bloga Mommy who hasn’t got a clue

‘Vidjećeš kad se udaš i dobiješ dijete! Uživaj dok možeš!’ Koliko puta li sam čula tu rečenicu prije nego što sam se zaista i udala! Zapravo, čestitam samoj sebi što sam se odlučila na takav korak, uprkos pričama iskusnijih o nimalo zabavnoj sudbini koja će me zadesiti nakon utamničenja u zatvoru zvanom ‘Brak’. Sretna okolnost zaljubljenosti je što ne haje  ni za komentare, ni za predviđanja, inače teško bi se iko odlučio da stane na ‘ludi kamen’ slušajući pojedina iskustva onih koji su se ‘upecali’. Brak je postao izvor inspiracije za ljude željne šege. Slika koja može da se stvori iz viceva o braku izgleda otprilike ovako:

 

Piše: Marija Hudolin/Motherhudolin

Kada sam počela pisati blog, htjela sam ispričati svoju priču od dana kada sam postala nečija mama. Priču o svemu što sam bila i više nisam. Priču o rađanju i podizanju malih ljudi. O gubljenju i vraćanju sopstvenog identiteta, o samopouzdanju žene. O strahovima i nesigurnostima koje ova vrsta životne odgovornosti nosi. O ludilu i frustracijama jedne mame, jednog običnog dana s četvero djece (ako takav i postoji). Priču o svemu onome što me danas čini sretnom ženom.

Piše: Mama sa bloga Mommy who hasn’t got a clue

Drage trudnice, kad sam pisala ovaj tekst svakako za cilj nisam imala da Vas plašim. Žene su privilegovane ulogom majke. Bez obzira na sve, porođaj je najljepši događaj u životu roditelja, jer dobijate najvoljenije biće u svom životu. Svakako da od porođaja nemam traumu, a u prilog tome govori i činjenica da smo se odlučili za drugo dijete, već sljedeće godine.

Piše: Icbmother

Žene u Srbiji nemaju mlijeka! Mlijeko je nestalo iz grudi žena, gdje je otišlo i kada će se vratiti, ne znamo. Obeshrabrujući statistički podaci navode da manje od 20 odsto žena doji svoje bebe! Iako je formula tj. adaptirano mleko u opticaju tek 60 godina a žene i njihove mliječne žlijezde pola miliona godina, gle apsurda, žene se mahom opredjeljuju za nezdraviju, skuplju, konformističku opciju!

vakcinisanje

Piše: Mama Dajana

Danas je već drugi dan kako beba „kasni“. U međuvremenu sam imala par jakih  kontrakcija, koje su potrajale kratko i opet se stanje stišalo. U biti, nakon tuširanja, osjetila sam veliko grčenje stomaka, bolove u donjem dijelu trbuha koji su se javljali svakih 5, 10, 20 min. i tako sat vremena.

 novorodjence

Piše: mama Srbijanka Stanković

Prvo jutro posle carskog reza probudila me je sestra oštrih crta lica i uz „dobro jutro ” tutnula toplomer pod mišicu. Kroz prozor porodilišta gledala sam kako sviće. Odeljenje intenzivne nege je mirno u šest ujutro. Sve je mirno osim moje rane, koja boli kao đavo. Ali shvatam da me je za to baš briga. Kad prođu vizite, doneće mi je. Moju bebu! Onu koju, čini mi se, još osećam u stomaku.



prirodan porod2016


srce2016
 
budi kum sos