facebook twitter youtube pinterest instagram

Piše: Mama sa bloga "Čarapice"

Kako brzo raste! Evo već se navršio čitav mjesec kako smo uveli čvrstu hranu. Ono što sam shvatila neprekidno iščitavajući i istražujući osnovne principe ishrane za bebe je da pravila skoro da i nema. U nekim priručnicima ćete naći da se određena namirnica uvodi već od šestog mjeseca, a drugom se preporučuje njeno uvođenje tek od osmog. Kako smo mi te probleme premostili i koje sam zaključke izvela, potrudiću se da navedem i objasnim u ovom tekstu.

Piše: Mama A./PrirodanPorod.com (identitet poznat redakciji portala)

Da bih krenula sa čitavom ovom porođajnom pričom o svom drugom porodu ne mogu a da se ne osvrnem na iskustvo prvog poroda koje me je učinilo ovoliko odlučnom da želim nešto drugačije nego što je to bilo prvi put. Naime, moj prvi porod je bio tako tipičan za svaku prvorotku koja se javi u porodilište, puna euforije, iza koje se zatvaraju vrata hodnika gdje je ostavlja njen muž – jedino poznato lice nakon što je izašla iz svoje kuće – jedinog poznatog ambijenta, ona sa torbom u rukama u tom hodniku, u potpuno nepoznatoj sredini se prepušta i bespogovorno vjeruje osoblju koje je tu – da će nešto fantastično i lijepo da se desi nakon devet punih mjeseci, onako kako joj ta euforija nagoviještava.

Piše: CaraDara

Kad god se započne priča o stanju u porodilištima, bilo kod nas, u Srbiji ili nekoj drugoj zemlji, prve su žene koje prave podjele i tabore. Jedan dio smatra da one koje žele promjene izmišljaju i da stvari nisu tako loše kao što žene pričaju.

Piše: Mama Tičica

Pomislih-ako sada ne napišem svoju priču o dojenju, već dugo namjeravanu, neću nikad (ili ko zna kada ću), jer u toku je nedjelja posvećena dojenju! I sama sam mišljenja da je INFORMISANJE često presudno, u najmanju ruku jako VAŽNO- informisanje NA VRIJEME i NA PRAVOM MJESTU!

 

bebe vrucina

Piše: Marija Hudolin/Motherhudolin

Ko prvi ugleda more dobiće sladoled!

Odjeveni u šarene bermude od krep materijala, koje nam je mama sašila po zadnjem šnitu iz Burde ljetnjeg izdanja (a nikada nije primjetila naše kolutanje očima), moja braća i ja bismo se sa zadnjeg sjedišta žute Zastave 128, takmičili ko će prvi ugledati Jadransko more. Iako smo znali da ćemo svi biti nagrađeni, uglavnom se ta igra završavala svađom.

sekcija podljedice

Piše: Selma Sakić (klokanica.24sata.hr)

Nakon carskog reza mnoge mame osjećaju krivnju, ali im i bližnji znaju postavljati pitanja koja ne žele čuti.

Laura Lifshitz je mama, ali i žena koja je imala carski rez, a zbog svog iskustva s okolinom napisala je kako se mame osjećaju u toj situaciji i što ne žele čuti.

Piše: Mama Tatjana sa bloga "Mamizam"

Ne vjeruje on meni ništa. Ni da umijem da spremim večeru bez njega. Da izvadim posuđe iz mašine bez njega. Da mogu da usisavam sama. Da spavam sama. Čak mi ne vjeruje da se odlično snalazim sa toaletom bez njega.

Piše: Vedrana Seksan (Seksan i grad/Magazin Gracija)

Već desetak godina u dvorištu moje zgrade, tako gdje mi je okrenut prozor spavaće sobe, nalazi se obdanište. Kroz uvijek otvoreni prozor, negdje oko sedam ujutro, prvo dopre zvuk automobila koji se zaustavlja. Zatim zvuk prigušenog dječijeg plača, zatim otvaranja vrata, zatim zaglušujućeg dječijeg plača, u kojem možeš vrlo jasno razaznati rečenicu koja se, uz varijacije raznih vrsta, uvijek svodi na – ne daj me, molim te. Roditeljsko ubjeđivanje je prigušeno. Plač traje sve dok ne uđu u vrtić. Čuješ ga još i kad se vrata vrtića zatvore. Čuješ ga ponekad čak i nakon što se upali automobil i rodtelj ode.



prirodan porod2016


maticne_celije
 
budi kum sos