facebook twitter youtube pinterest instagram

Piše: Mama sa bloga "Čarapice"

Kako brzo raste! Evo već se navršio čitav mjesec kako smo uveli čvrstu hranu. Ono što sam shvatila neprekidno iščitavajući i istražujući osnovne principe ishrane za bebe je da pravila skoro da i nema. U nekim priručnicima ćete naći da se određena namirnica uvodi već od šestog mjeseca, a drugom se preporučuje njeno uvođenje tek od osmog. Kako smo mi te probleme premostili i koje sam zaključke izvela, potrudiću se da navedem i objasnim u ovom tekstu.

Trudim se da uvek nabavljam provjereno i svježe voće i povrće. Naravno da je ovo nešto što se podrazumijeva, ali i sami znate da uopšte nije lako. Na pijaci uglavnom nailazim na “plastične” namirnice, sa sve etiketama o uvozu, koje prosto viču – prskano! Ja sam problem riješila lakše jer imam baku na selu, pa su se i moji roditelji upustili u proizvodnju domaćih namirnica. Nešto kupujem na organskoj pijaci, nešto na klasičnoj, ali se trudim da sve bude što prirodnije i jednostavnije. Moje zlatno pravilo je – što ružnija voćka, veće su šanse da nije zatrovana pesticidima.

Ma koliko čitali – nećete naći na tačne i netačne odgovore. Literatura i mišljenja pedijatara se dosta razlikuju. Od preporuka kada uvesti čvrstu hranu (uglavnom se kao prelazni spominju periodi od 4 i 6 mjeseci), pa do savjeta koje namirnice i kojim redom uvoditi. Čitajući, usvajala sam ono što mi je logično i trudila se da balansiram između tuđih savjeta i zdravog razuma. Mi smo čvrstu hranu uveli sa nepunih 6 mjeseci (koji dan ranije). Moj savjet vama je – služite se svojim instinktom i osnovnim znanjem o namirnicama i ne možete pogriješiti.

Ne žurim sa sokićima – bolje je da dijete pojedu voćku, iz nje uzme sve vitamine. Nisam protivnik svježe cijeđenih sokova, samo mislim da sa njima ne treba žuriti. Voda je ključna tečnost, kao i majčino mlijeko. Njih pogotovo ne zamjenjujte sokovima. Dugo i svakodnevno pijenje sokića na cuclu jedan je od osnovnih uzročnika cirkularnog karijesa kod djece. Industrijske sokove da ne spominjem, to se valjda podrazumijeva da je – ne.

Pridržavala sam se pravila od tri dana. Na tri dana se uvodi nova namirnica. Prvog dana kašičicu nove namirnice umiješam u nešto već poznato, sljedećeg napravim odnos pola-pola, a na kraju, trećeg dana, nove namirnice bude i više. Kombinacije mogu biti različite, pa tu novu namirnicu ne morate svaki dan isto kombinovati. Nije ništa strašno ako se ne uvede nova namirnica na svaka tri dana. Ne žurimo nigdje. Bolje je svježe i već isprobano, a provjereno, nego po svaku cijenu novo.


 

Ne dodajem šećer niti so. Oni nisu potrebni djetetu u prvoj godini. Ni u najmanjoj količini. I ne, nije “jadna beba” jer jede bljutavo. Pravi ukus voća i povrća je sasvim lijep ukus, s kojim ona treba da se upozna.

Uživam u uvođenju i osmišljavanju ishrane. Nervoza nikom ne pomaže, brigu zaboravite. Ako dijete odbija neku namirnicu – sačekajte nekoliko dana pa je ponudite ponovo. Možda im se ne dopada kombinacija koju ste spremili, možda tekstura (probajte da spremite rjeđe ili gušće), možda im jednostavno nije dan. Naoružajte se strpljenjem i sve će biti u redu. Uostalom, normalno je da se bebi, kao i svima nama, neki ukusi manje dopadaju, a neke će obožavati. U tome nema ništa loše sve dok joj ne povlađujete.

Nikada ne komentarišite pred djetetom o tome kako jede, koliko jede i da li vas to brine ili ljuti. Oni jesu mali, ali vrlo brzo i lako prepoznaju naše emocije. Ukoliko shvate da njihovo jelo utiče na vas i da je to za vas velika stvar, vrlo brzo i vrlo lako mogu početi da time manipulišu. Postavite se smireno. Svaki čovjek mora da diše, spava i jede da bi živio. To je nešto najnormalnije na svijetu. Ukoliko dijete neće da jede, mirno konstatujte da je obrok gotov i sklonite ga sa stola/hranilice. Ukoliko ne jede taj obrok, ješće sljedeći. Ukoliko se brinete i imate nedoumice, o tome razgovarajte dok dijete nije pored vas.

Ne igramo igre za stolom – leti avion i slične. Glavni cilj nam je da naučimo dijete da jede dok ne osjeti sitost, da samo procijeni koliko je gladno, kada je sito i kada je obrok gotov. Nikada ga ne tjeramo da pojede sve iz tanjira. Količina koju ja odredim možda je njemu previše. Također, ne prija mu uvijek i svaka namirnica u jednakoj količini. Neka to dijete procijeni samo. Time ćete mnogo uticati na navike u ishrani kasnije.

Mijenjamo svoje navike. Ovo je najteži i najduži dio uvođenja čvrste hrane u bebinu ishranu. Ne zaboravite, dijete će kad-tad (najčešće oko navršene prve godine) početi da jede ono što i ostatak porodice. Uzalud nam sav trud oko nabavljanja svježih namirnica i zdrave ishrane za bebu ako joj kasnije svojim primerom ne damo dobar uzor. Još jedan važan cilj za ovih 6 mjeseci mi je da promijenim naše loše navike. Učeći o namirnicama i njihovom značaju, istražujem nove recepte, prilagođavam ih našem ukusu i svom vremenu (nisam baš neka domaćica, da se “pohvalim”). Tako da ću se truditi da bebac i kasnije nastavi da jede sve što i sada, a što, moram priznati, nas dvoje i nismo baš praktikovali prije njega.