Vrlo me često roditelji pitaju kako su mogli primijetiti da im dijete ne vidi ili vidi slabije te  da treba nositi naočale. Da li je slabost refraktivnog aparata vezana za bol, nelagodu ili duplu sliku, koji su najčešći znakovi slaboga vida koje roditelj treba i može prepoznati? Da li je to samo približavanje televizoru, čitanje izbliza ili nervoza i nelagoda kod djeteta.  

Važno je promatrati dijete

Najbolji je savjet da se dijete stalno promatra prilikom njegovih svakodnevnih i rutinskih aktivnosti kao što je igra, crtanje, gledanje televizije. Treba analizirati način držanja tijela, glave i vrata. Često se glava krivi, dijete gleda nakoso, trljaju se oči, javlja se crvenilo, suzenje ili nelagoda na oba ili jednom oku koje prođe spontano ali se može ponovo javiti.  

Dijete može biti nervozno, umorno, smanjene pažnje i nestrpljivo prilikom gledanja slika ili televizije. Mršti se kada crta ili slaže kockice, bježi od zadataka i skreće pažnju na druge stvari. Ponekad je ljuto i agresivno tako da roditelj često ponašanje protumači na pogrešan način najmanje razmišljajući da je dijete neraspoloženo zato što slabije vidi. 

Posebnu pažnju treba obratiti na djecu koja se približavaju televizoru i sa kratke udaljenosti gledaju željeni program. Dijete treba gledati sa oba oka širom otvorena i ne treba žmirkati, škiljiti ili zatvarati jedno oko. Krivljenje vrata je čest znak slabovidnosti. Oči se bez razloga ne trebaju trljati. Sve su to znakovi da dijete sa jednim okom bolje vidi te da gledanje na dva oka izaziva nelagodu.  

U porodici u kojoj ima slijepih osoba, onih sa debelim staklima ili poznatim problemima vezanih za refrakciju, kod djece čiji roditelji nose sočiva savjetuje se racionalan oprez. Već sa tri godine se dijete sa sličicama ili grabljicama može lijepo pregledati. Ukoliko se pregledom utvrdi samo refraktivni problem djetetu se propisuju naočale.

Dječje naočale se nose cijeli  dan i ne skidaju se prilikom bilo kakve radnje na daljinu i na blizinu. Ako je uzrok slabog vida u bolesnom oku (urođena mrena ili bolest vezana za povišeni očni pritisak) rješava se hirurškim putem i naknadno se propisuju naočale.

Često je uz problem slabijeg vida uočen i problem pravilnog i jednakog položaja očiju. Oba oka u svim položajima treba da stoje pravo i da se kreću istovremeno na jednak način. Bilo kakva asimetrija mora biti sumnjiva i pregledana od strane stručne osobe. Ako je dijete razroko oči ne gledaju istovremeno, nego jedno po jedno, taj se nesklad treba liječiti pravilnim naočalama, zatvaranjem boljeg, videćeg i vodećeg oka, prizmatskim staklima te operacijom.

Liječenje slabovidnog i razrokog djeteta je mukotrpan i dugotrajan proces i za roditelja i za dijete tako da se i o tom aspektu liječenja  na pregledu treba prodiskutovati. Naočale kao i samo liječenje ovisi o uzrastu, što je dijete mlađe bolje su šanse za pravilan rasta i razvoj očnog aparata.  

Dakle, bilo kakvo novo i neuobičajeno ponašanje kod djeteta, promjena raspoloženja, tikovi ili krivljenje vrata, treptanje, crvenilo, suzenje, glavobolje trabaju biti izanalizirane. 

Zaista je najčešće uzrok u slabijem vidu jednog ili oba oka koje se jednostavno treba liječiti refraktivnim pomagalima. Najčešće se propisuju naočale ali i meka ili polutvrda sočiva su dobro rješenje ukoliko se radi o slabovidnosti jednoga oka.

Ponekad je problem nerješiv na ovaj način pa se savjetuje laserska intervencija ili operacija drugih očnih organa.

Za portal svezabebe.ba piše
doc. dr. med. Sanja Sefić-Kasumović