fbpx
facebook twitter youtube pinterest instagram

dan-oceva

Kathryn Kerns je profesorka psihologije na univerzitetu Kent u Ohiu, i bavi se proučavanjem odnosa roditelja i djece. Primjetila je da u istraživanjima, očevi dobijaju lošije “ocene” na standardnim upitnicima, iako bi djeca izjavila da imaju bogate i tople odnose sa njima. Zbog toga je u upitnik dodala pitanja o tome koliko roditelji ohrabruju djecu i grade im samopouzdanje. I najednom su očevi počeli da se ističu.

Dr. Kerns spada u sve brojnije naučnike koji razvijaju nove upitnike i tehnike kojima bi bolje izmjerili uticaj očeva. Njihova istraživanja pokazuju da mame ne treba da brinu zbog izazova koji tate postavljaju pred svoju djecu. Očevima uspijeva da uplakanu djecu umire šalama i koškanjem.

Mogućnost da sa roditeljima u ranom djetinjstvu stvore bliske veze pune povjerenja, omogućava djeci da se kasnije bolje snalaze u druženjima, vezama i da razviju društvene vještine. Roditelji predstavljaju sigurnu bazu iz koje djeca kreću u istraživanje i okušavanje sreće, znajući da uvijek imaju bezbjedno utočište u koje će se vratiti.

U jednoj studiji, kada bi dijete predškolskog uzrasta počelo da plače od umora, otac bi ga u vazduhu okrenuo naglavačke, drugi otac bi se kreveljio kako bi podstakao dijete na igru.

I muškarci i žene doživljavaju hormonske promene kad postanu roditelji, najpre povećanim nivoima oksitocina, neuropeptida koji podstiče vezivanje i povjerenje. Dok kod žena oksitocin aktivira oblasti mozga u amigdali zadužene za iskazivanje osjećanja, kod muškaraca se pojačano aktiviraju dijelovi korteksa zaduženi za planiranje i zamišljanje, kao i razumijevanje tuđih situacija.


Novopečeni roditelji se na različiti način i vezuju za dijete. Studija na 100 očeva i majki pokazala je da majke više gledaju bebu u oči, podražavaju je i nežno je dodiruju, dok očevi radije zabavljaju bebe koristeći brze pokrete kako bi ih nasmijali ili podstakli na istraživanje.

Naravno, oba pola mogu raditi i jedno i drugo, razlika je u stepenu. Mozak ima potencijal i za jedan i za drugi način vezivanja sa djetetom.

Važno je to što oba roditelja stvaraju bliske veze sa djecom i da je odnos obostran i prijatan i za roditelja i dijete, poručuju psiholozi. Često se “grubi” postupci očeva – prekidanje igre ili biranje igre umesto djeteta – od strane djece ne doživljavaju tako. Ako su i otac i dijete zadovoljni, onda to nije grubo, smatraju naučnici.

U ekperimentu u kome su roditelj i dijete ostavljeni u laboratoriji bez igračaka na nekoliko minuta, a gde je roditelj imao zadatak da nasmije dijete, očevi su bili uspješniji i izazvali su kod djece širi raspon emocija. Tako mališani uče da kontrolišu svoja osjećanja kroz igru koja nekada može biti i gruba, ali jednako dragocijena za dijete.

(svezabebe.ba/Detinjarije.com)



prirodan porod2016


srce2016
 
budi kum sos